Iako ne postoje precizni povijesni podatci o gradnji prve varaždinske crkve, pretpostavlja se kako je na mjestu današnje župne crkve svetog Nikole stajala crkva već u 12. stoljeću, dakle, i prije nego li u povijesnim dokumentima nalazimo prvi spomen imena - Varaždin, 1181. godine.
No, sve do 1334. godine ne nalazimo pisani spomen na župnu crkvu u Varaždinu, koja je u to vrijeme bila posvećena svetom Vjenceslavu. Bila je to stara romanička crkva, koja je kasnije obnovljena u gotičkom stilu i posvećena svetom Nikoli. Kako crkva nije imala svoga tornja, varaždinski su građani odlučili uz svoju župnu crkvu dozidati - kameni zvonik, u koji je ugrađena i kamena medvjedica.
Stara legenda govori kako je na mjestu prve varaždinske crkve nekoć živjela medvjedica sa svojim mladima, koju su graditelji crkve otjerali iz njenog brloga.
Kada je crkva izgrađena, a graditelji otišli, medvjedica se vratila. No, vidjevši da više nema ni starog brloga niti njenih medvjedića - okamenila se od tuge. Graditelji su se sažalili i u spomen na njenu vječnu tugu okamenjenu medvjedicu uzidali su u crkveni zid.
Iako se činilo kako je ovo tek još jedna u nizu starih legendi iz vremena nastanka grada, nedavni nalazi konzervatora pokazuju kako je skulptura medvjedice, izrađena od sivog pješčenjaka, stvarno nastala krajem 12. ili početkom 13. stoljeća, dakle, u vrijeme gradnje prve romaničke crkve na južnom ulazu u grad.
Kameni zvonik župne crkve svetog Nikole dovršen je 1494. godine, uz crkvu u gotičkom stilu, koju su, dotrajalu, srušili u drugoj polovici 18. stoljeća. Na mjestu stare župne crkve podignuta je nova, prelijepa barokna crkva, koja je posvećena 1778. godine.
Prolazite li uz varaždinsku župnu crkvu svakako skrenite pogled na nesretnu majku medvjedicu - ona je tu od samih početaka ovoga grada, kako bi nas podsjećala na vječnu majčinsku ljubav.