Zvona Crkve sv. Vida počela su zvoniti sama od sebe, a građani su se probudili i obranili.

Najljući neprijatelj Turaka, hrvatski ban Franjo Frankopan umro je u Varaždinu od škorpionova ulja.

Jednu od najljepših varaždinskih ljubavnih priča ispripovjedio je Ksaver Šandor Gjalski.

Suzana Malatinsky, odnosno grofica Drašković i kasnije grofica Nadasdy bila je poznata po veselim i raskošnim balovima i krabuljnim plesovima, a priča o njenom dolasku u Varaždin nadasve je zanimljiva.

Znate li što se sve jelo i kako je izgledao varaždinski božićni objed u srednjovjekovnim vremenima?

Da se u opkopima Staroga grada nisu utapljali samo neprijatelji već i prijatelji govori slučaj iz 1628. godine.

Ljudi su se oduvijek pitali kada će se dogoditi i kako će izgledati sudnji dan.

Mnogi su Varaždinci vjerovali da će taj dan nastupiti 13. lipnja 1857., kako se to razglasilo po Varaždinu.

Čak se i mnogi Varaždinci, prolazeći kraj župne crkve svetog Nikole, nerijetko začude kada u istočnom zidu starog kamenog tornja ugledaju - medvjedicu. Legenda o okamenjenoj medvjedici vezana je uz same početke ovoga grada i njene najstarije crkve.

Na mjestu današnjeg dvorca u Trakošćanu u davna je vremena stajala osamljena utvrda okružena nepreglednim gustim šumama. 

Vrlo je vjerojatno da se vinova loza na varaždinskom području uzgajala još u rimska vremena, a povijesni izvori govore da varaždinski građani već stoljećima imaju svoje vinograde do kojih im je posebno stalo.

Kada je varaždinski notar Krunoslav Čolo na svom štandu posjetiteljima Špancifesta počeo nuditi – varaždinsku putovnicu, ona je ubrzo postala atraktivni gradski suvenir koji su svojim kućama radosno ponijeli i mnogi uglednici iz političkog života Hrvatske, ali i europskih zemalja koji su posjetili ovu varaždinsku priredbu. No, grad Varaždin je doista nekoć izdavao pašuš.

Tri najade, izvorske nimfe prikazane na mramornoj reljefnoj ploči iz 2. stoljeća, koja je pronađena u Varaždinskim Toplicama, mogle bi se povezati sa starom narodnom predajom o tri topličke krasotice – Božici, Margareti i Simoni.

Župna crkva Blažene Djevice Marije Kraljice svete krunice u Remetincu kod Novog Marofa ima dugu i intrigantnu povijest.

Bela, usamljeni utvrđeni  grad na uzvisini iznad doline rijeke Bednje, još je u ranom srednjem vijeku štitio važan put koji je prolazio između obronaka Ivančice.

U tradicionalnoj kuhinji Hrvatskog zagorja puran je svakako najcjenjeniji specijalitet, bez kojeg je nezamisliva svečana blagdanska trpeza. Zagorski puran iznimno je cijenjen zbog izvrsnog okusa i visoke kvalitete mesa, pa je kao vrhunska poslastica slovio i u krajevima daleko od zagorskih bregi.

Prekrasni dvorac Trakošćan danas bi bio tek ruševina da nije bilo grofa Jurja Draškovića, koji je 1853. godine odlučio obnoviti ruševnu gradinu i pretvoriti je u najljepši dvorac južno od Bavarske, kojem se dive već generacije posjetitelja ovog elegantnog zdanja.

U povijesti grada Varaždina zabilježene su mnoge bizarne zgode, u koje svakako možemo svrstati i onu mesarskog majstora Martina Mikleca, s kraja 17. stoljeća.

Mnogi će na pitanje – Koji je varaždinski trg najstariji? – spremno odgovoriti kako je to Trg kralja Tomislava. No, najstariji trg u gradu nije Korzo, već Franjevački trg.

U rujnu 1995. godine konačno je ispunjen zavjet Hrvatskog sabora koji se na zasjedanju u Varaždinu još 1792. godine zavjetovao da će u Ludbregu podići zavjetnu kapelu bude li milošću Božjom zaustavljena epidemija kuge koja se te godine širila ovim dijelom Hrvatske.

Kome Ludbreg duguje svoje ime vjerojatno nikada nećemo pouzdano ustanoviti, no uz novi početak nekadašnjeg rimskog naselja - Castrum Iovia, vezane su barem tri legende o imenu ovoga grada.

Turci su u jednom od svojih pohoda krajem 15. stoljeća spalili i lepoglavski samostan, a u požaru su stradali svi zapisi koji bi svjedočili o osnivanju i prvim godinama samostana u Lepoglavi. Stoga će točna godina osnivanja ovog glasovitog pavlinskog samostana zauvijek ostati nepoznanica.

Među kapelama koje su u okolici Lepoglave podigli pavlini, kapela svetog Jurja u Purgi posebno se ističe skladnošću i ljepotom. Kapela u Purgi jedan je od najljepših spomenika barokne graditeljske umjetnosti u Hrvatskoj.

Ivanec i Ivančica, Ivanečko polje ili potok Ivanšček, samo su neka od imena u ivanečkom kraju koja i danas podsjećaju i čuvaju uspomenu na red ivanovaca, koji su u Hrvatsku stigli sredinom 12. stoljeća.

Sve do sredine 15. stoljeća slobodni i kraljevski grad Varaždin nije imao fortifikacije koja bi ga štitila od neprijateljskih vojski. Tek nakon što je 1446. godine do temelja spaljen, varaždinski građani odlučili su podići bedeme i utvrditi svoj grad.

Lepoglava ne čuva tek iznimno kulturno bogatstvo koje su nam ostavili pavlini, ona skriva i svjetski vrijedno mineralno blago, poludragi kamen - lepoglavski ahat, kojeg je moguće pronaći na nalazištima u okolici Gaveznice, našeg jedinog ugaslog vulkana, koji će Vam ispričati uzbudljivu priču o prošlosti naše planete.

Četiri godine nakon strašnog požara, u kojem je 1665. godine stradao grad Varaždin, varaždinski su građani sa sjeverne strane Staroga grada podigli crkvu svetog Florijana.

Uz prostrane, mračne šume uvijek je vezana i kakva stara legenda ili barem jezovita priča koja se prenosi generacijama. Tako i šuma Paka kraj Novog Marofa, koja se proteže obroncima Kalničkog gorja, skriva mnoge legende, kakva je ona o Crnoj Paki i staroj utvrdi Gradišče.

Obronci Ivančice, obrasli gustom šumom, oduvijek su budile maštu puka, pa su mnoge od jezovitih priča o nadnaravnim bićima sačuvane sve do danas.

Varaždinske Toplice, naše najstarije i najpoznatije termalno liječilište, već je u doba Starog Rima bilo na glasu širom Imperija po svojoj ljekovitoj termalnoj vodi.

Ludbreg je grad uz koji se vežu mnoge legende i začudne priče iz daleke prošlosti.