Najvažnija varaždinska povijesna građevina, Stari grad Varaždin, veličanstvena je gotičko-renesansna utvrda. Okružena impozantnim bedemima i opkopima pružala je sigurnost brojnim velikašima od kojih je najznačajnija plemićka obitelj Erdӧdy. Danas je u čitavom Starom gradu smješten Gradski muzej Varaždin koji posjetiteljima dočarava bogatu povijest varaždinskoga kraja.
Na sjeverozapadnom obodu varaždinske gradske jezgre smjestio se Stari grad Varaždin, velebna tvrđava koja je bila u središtu nekadašnjeg plemićkog posjeda odvojenog od slobodnog kraljevskog grada Varaždina. Utvrda se nalazila u nizinskome predjelu na križanju prometnica u blizini rijeke Drave, a njezina je gradnja započela u srednjem vijeku.
Najstariji sačuvani dijelovi Staroga grada su dvije gotičke kule koje su u 16. stoljeću postale dio renesansne utvrde, wasserburga, zaštićene zemljanim bedemima i dvostrukim opkopom vode. Impresivna arhitektura Stari grad čini važnom sastavnicom hrvatske graditeljske baštine.
U gotičko-renesansnoj utvrdi stolovali su hrvatski velikaši, među njima najdulje grofovi Erdӧdy, nasljedni župani Županije varaždinske. Danas je u njemu smješten stalni postav Gradskog muzeja Varaždin s više od trideset izložbenih soba.
Visoki bedemi Staroga grada gdje su se odvijale tragične životne priče, ugodna su šetnica koja pruža predivni pogled na hrvatski urbani biser, grad baroka, glazbe i cvijeća – Varaždin.
Stari grad Varaždin bio je sjedište feudalne uprave te su ovdje obitavale brojne plemićke obitelji, među kojima se ističu grofovi Celjski, slavonski ban Jan Vitovec, hrvatski ban Ivaniš Korvin, markgrof Juraj Brandenburg i barun Ivan Ungnad. Grofovi Celjski dali su sagraditi četverokutne kule u gotičkom stilu koje predstavljaju najstariji dio Starog grada. Nekadašnji glavni ulaz u srednjovjekovnu utvrdu vidljiv je na južnoj gotičkoj kuli. Ulrik Celjski sredinom 15. stoljeća nedaleko utvrde gradi zgradu žitnice koja se sačuvala do današnjih dana.
Tijekom 16. stoljeća, u vrijeme Ivana Ungnada, dolazi do preuređenja srednjovjekovne varaždinske utvrde u modernu renesansnu fortifikaciju okruženu vodom (wasserburg). Varaždin postaje važna crta obrane od Turaka te ključna utvrda Slavonske vojne krajine. Pregradnju Staroga grada izvršio je vrsni graditelj Domenico dell'Allio. Varaždinska utvrda bila je okružena dvostrukim opkopima napunjenima vodom iz rijeke Drave. Tvrđavu su štitili visoki zemljani bedemi s bastionima te zidine debele do dva i pol metra s kulama. Obrambene kule spojene su galerijama koje imaju strelnice za vatreno oružje. U drugoj polovici 16. stoljeća izgrađena je ulazna kula s lančanim mostom, kula stražarnica, sačuvana u potpunosti do današnjih dana. U kuli su tijekom opasnosti od Turaka smješteni vojnici te kapetan straže tvrđave.
Unutrašnjost tvrđave bila je ugodna za stanovanje, a vlasnici su joj nastojali dati svoj pečat. Lučno svedeni kameni reljefi te klupe i baldahini u prizemlju glavne gotičke kule predstavljaju najljepše primjerke gotičke svjetovne plastike na sjeveru Hrvatske. Na kuli pažnju promatrača zaokuplja uokviren dvostruki prozor ukrašen vegetabilnim dekoracijama s grbom baruna Ivana Ungnada. Posebno je privlačan atrij Starog grada s otvorenim hodnicima na stupovima i lukovima.
Zahvaljujući jakoj obrambenoj funkciji Stari grad ostaje neosvojiva tvrđava. Godine 1446. Ivan Hunjadi pokušava prodrijeti u utvrdu, a kada mu to ne uspijeva, njegova vojska podmeće požar u Varaždinu. U vlasništvu obitelji Ungnad Stari grad ostaje do 1584. godine kada ženidbom Tome Bakača s Marijom Ungnad prelazi u posjed mađarsko-hrvatske plemićke obitelji Erdӧdy. Grofovi Erdӧdy bili su nasljedni župani Županije varaždinske. Na temelju kraljevske povlastice županom postaje punoljetni član obitelji, a posljednji je tu dužnost obnašao Ivan Nepomuk III. Erdödy. Obitelj Erdӧdy načinila je manje pregradnje u Starome gradu u baroknom stilu te unutarnjim stubištima povezala katove utvrde.
Uz Stari grad Varaždin vezane su raznovrsne živopisne priče. Posebno je živo bilo uz zidine utvrde gdje su djelovali razni obrtnici u svojim radionicama. Iz malenog naselja obrtnika i trgovaca razvio se grad Varaždin. Cimere obrtnika, znakove kojima su označavali svoju djelatnost, možete i danas zapaziti šetnjom kroz grad. U Starome gradu odvijala su se različita događanja. Zanimljivo je da su se tijekom 16. i 17. stoljeća u sali major varaždinske tvrđave održavale sjednice Hrvatskog sabora.
Gradski bedemi s pogledom na cijeli grad oduvijek su privlačili šetače, a jedna takva šetnja završila je tragično. Godine 1628. po bedemima su šetali biskup Domitrović i varaždinski svećenici kad su odjednom opazili Njemicu za koju su svećenici tvrdili da živi razuzdano. Biskup je grešnici nastojao pokazati ispravan put, ali se žena naljutila te ga je gurnula. Stari je biskup s bedema pao u vodu i utopio se.
Drugu je tragičnu priču uz bedeme Staroga grada ispričao hrvatski književnik Ksaver Šandor Gjalski. Kad su Napoleonove čete razarale Dalmaciju, u Starome gradu sklonila se obitelj Pokupić iz okolice Karlovca koja je imala prelijepu kćer Stazicu rođenu 29. rujna 1799. godine. U to vrijeme mladi naočiti časnik Milić služio je u Varaždinskoj pukovniji. Lijepu Stazicu, koja je svaki dan šetala baščom, kako stari Varaždinci nazivaju bedeme, uočio je lajtnant Milić. Mladi se par zaljubio na prvi pogled te su se namjeravali vjenčati na rođendan Stazice. Međutim, zbog rogoborenja protiv njemačke uprave, Stazičin je otac pogubljen na dan njihova vjenčanja koje je otkazano. Nakon tog nemilog događaja, Stazica je teško oboljela i umrla na vlastiti rođendan u rukama svojeg Milića obećavši mu vječnu ljubav. Lajtnant Milić bio je neutješan. Šetao je svakog dana do bašče u potrazi za svojom Stazicom, a posljednjeg dana svojega života vidio je Stazicu kako mu maše sa zidina Staroga grada. Umro je na njezin rođendan. Tragedija lajtnanta Milića i njegove voljene Stazice slovi za jednu od najljepših varaždinskih ljubavnih priča.
Stari grad Varaždin bio je u vlasništvu obitelji Erdӧdy do 1925. godine. Te je godine povodom tisućljetne obljetnice Hrvatskog Kraljevstva na poticaj Varaždinskoga muzealnog društva u Starome gradu svečano otvoren Gradski muzej Varaždin koji se u tvrđavi nalazi do današnjih dana. Stari grad potpuno je obnovljen 1989. godine. U njemu se može razgledati stalni postav Kulturno-povijesnog odjela muzeja te bolje upoznati povijest grada Varaždina i svakodnevni život varaždinskog plemstva i bogatog građanstva preko ambijentalno uređenih stilskih soba, unikatnih komada namještaja, povijesnih portreta, satova, porculana, stakla i kulture odijevanja. Tijekom čitave godine u atriju Staroga grada odvijaju se razni kulturni događaji, koncerti, predstave, radionice, predstavljanja knjiga, što čini ovu najpoznatiju varaždinsku znamenitost pogodnom za posjet u svako godišnje doba.