U predivnoj dolini rijeke Bednje podno strmih obronaka Ivanščice smjestilo se maleno mjestašce Bela koje obiluje kulturnim dobrima, utvrdom, dvorcima, crkvicom i netaknutim prirodnim krajolikom. Jedan od belskih dvoraca, čarobna Donja Bela svojim ugaonim kulama i romantičnim trijemovima privući će svakog putnika.
Dvorac Donja Bela (Stara Bela ili Bela II) nalazi se u istoimenom naselju Bela u pitoresknoj dolini rijeke Bednje na sjeveroistočnim padinama najviše zagorske gore Ivanščice (Ivančice). Dvorac se proteže uz cestu koja spaja Ivanec i Novi Marof u Varaždinskoj županiji.
Donja Bela pripada idiličnom krajobrazu kakav se rijetko viđa na našim prostorima. Svega dvjestotinjak metara od Donje Bele smjestio se stariji dvorac Gornja Bela, a iznad njih, na obroncima Ivanščice ostaci su utvrde prozvane u narodu Pusta Bela. Pejzažno okruženje belskih dvoraca s neizmijenjenom prirodom i tradicionalnim poljodjeljskim površinama zaštićeno je kao kulturni krajolik.
Najpoznatiji gospodar Donje Bele bila je hrvatska plemićka obitelj Ožegović. Njezin najistaknutiji član, znameniti hrvatski preporoditelj Metel Ožegović sahranjen je u crkvici pokraj dvoraca.
Bajkoviti belski dvorci, crkvica sa zvonikom, vijugava Bednja uz malena stabalca i nepregledne oranice čine jedinstvenu sliku koja zauvijek ostaje utisnuta u sjećanje svakog posjetitelja Bele.
Dvorac Donja Bela smješten u ravnici uz rijeku Bednju pripadao je bogatom belskom posjedu, jednom od najvećih u Varaždinskoj županiji. Prvotno je na obroncima Ivanščice sagrađen utvrđeni grad, burg Bela (Pusta Bela) kojim su upravljali ivanovci, viteški red svetog Ivana Jeruzalemskog. Nakon ivanovaca, ovaj su posjed uživali znameniti velikaši Matko Talovac, grofovi Celjski, Ivaniš Korvin, koji su posjedovali velik dio Zagorja. Početkom 17. stoljeća, kada je minula opasnost od napada i provala neprijatelja, novi gospodari, mađarska plemićka obitelj Petheö de Gerse gradi kaštel-dvorac Gornju Belu (Belu I) podno utvrde. Dvjestotinjak metara od prvog dvorca, ista je obitelj sagradila drugi dvorac, Donju Belu (Belu II). Prema nekim zapisima, Donja Bela je sagrađena za Evu, kćerku Nikole Petheö de Gerse. Zanimljivo je da se u narodu čitavo naselje i oba dvorca nazivaju Podbela jer su podignuti podno utvrde koja je prva nosila naziv Bela.
Donja Bela barokni je dvorac sagrađen sredinom 17. stoljeća. Čini se da se njegovi graditelji nisu mogli dogovoriti što će točno sagraditi. Krenuli su s građenjem male kurije, koju su zatim namjeravali dograditi u veliki višekrilni dvorac, ali tijekom gradnje su se predomislili pa je dvorac naposljetku sagrađen kao jednokrilna građevina izduženog pravokutnog tlocrta na tri etaže: prizemlje i dva kata. Pročelje dvorca nalazi se na njegovoj sjevernoj strani i okrenuto je prema Bednji, a začelje na južnoj strani gleda prema Ivanščici. Prepoznatljiv je po visokim ugaonim kulama na sjevernom pročelju, koje imaju dekorativnu funkciju, te po arkadnim trijemovima na južnom pročelju. Dvorac je jedinstven po tome što ima jedno krilo s dvije kule. Velika svečana dvorana nalazi se na drugom katu dvorca, što je također neuobičajeno za plemićke rezidencije.
Nakon izumrća muške loze plemića Petheö de Gerse, belsko imanje potpalo je pod kraljevsku upravu, a zatim ga dobiva grof Ladislav Erdӧdy. Međutim, ženska loza obitelji Petheö de Gerse pokreće parnicu za povrat svojih dobara Bele, Ivanca i Jurketinca, koja je trajala duge pedeset i četiri godine. Parnica za vlasništvo nad Belom završila je 1817. godine u korist obitelji Petheö de Gerse. Njihovi nasljednici, obitelji Josipović, Lovinčić i Barabaš zagospodarili su Belom. Zahvaljujući rodbinskim vezama početkom 19. stoljeća u posjed ulazi hrvatska plemićka obitelj Ožegović, najpoznatiji gospodari Bele. Barun Metel Ožegović, hrvatski preporoditelj, političar i dobrotvor, kupuje preostale dijelove imanja te postaje vlasnik čitavog belskog posjeda s dva dvorca u središtu. Prema pričanjima domaćina, dvorci su spojeni podzemnim tunelom koji još uvijek nije otkriven.
U vrijeme Metela Ožegovića Bela doživljava procvat. Uz Donju Belu uređene su gospodarske zgrade, ispred sjevernog pročelja nalazio se cvjetnjak, a južno od dvorca vrt. Imanju su pripadale velike poljoprivredne, vinogradarske i šumske površine. Na obiteljskom imanju boravio je Metel Ožegović i njegova supruga Ivana rođena grofica Sermage. Metel Ožegović bio je vođa preporoditelja u varaždinskome kraju. Osnovao je narodnu čitaonicu u Varaždinu, danas Gradsku knjižnicu i čitaonicu „Metel Ožegović“. Utemeljio je osnovnu školu u naselju Radovan koja također nosi njegovo ime. U njegovo vrijeme u Beli se okupljaju najznačajnije osobe hrvatskog političkog i kulturnog života. Gost baruna Ožegovića bio je biskup Josip Juraj Strossmayer koji je u crkvici Majke Božje u Beli služio svetu misu. U Beli su se održavale umjetničke i glazbene priredbe, recitirala se poezija i čitane su knjige na književnim večerima. U bogatim belskim šumama redovito se održavaju veliki lovovi na divljač.
Metel Ožegović toliko je volio svoju Belu da je to seoce odabrao za svoje posljednje počivalište. Prema vlastitoj želji sahranjen je u malenoj crkvici Majke Božje koja se nalazi neposredno uz njegove dvorce. Novu grobnicu u crkvici dao je urediti Metelov sin, Ljudevit Ožegović. Uz Metela i njegovu suprugu Ivanu, u obiteljskoj su grobnici sahranjeni drugi članovi obitelji Ožegović. Njihovi nadgrobni spomenici mogu se vidjeti na zidovima crkvice – grobne kapele obitelji Ožegović.
Obitelj Ožegović gospodarila je Belom do sredine 20. stoljeća. Gornja Bela je nakon rata nacionalizirana, a Donju Belu je Ivan Ožegović 1958. godine prodao općini Novi Marof koja ju je prvotno predala na korištenje vojsci. U dvorcu je logorovala predvojnička mladež. Danas je dvorac u privatnom vlasništvu i djelomično je obnovljen.
Uz Gornju i Donju Belu, crkvicu Majke Božje i utvrdu Pusta Bela, posebnost ovoga kraja je kultivirani krajolik koji okružuje belske dvorce. Donja Bela uronjena u prirodu s gustim šumama Ivanščice te livadama i oranicama, koje se tradicionalno obrađuju, predstavlja jedinstveni kulturni krajolik koji svjedoči o harmoniji prirodne i kulturne baštine te ulazi u zaštićena kulturna dobra Republike Hrvatske. Prilikom posjeta Beli, prošećite južno od naselja do izvora Belski dol čija je zdrava izvorska voda po svojoj kvaliteti poznata daleko izvan Varaždinske županije. Usput svratite do istoimenog ribogojilišta po svježe pastrve. Prema pričanjima, do Belskog dola je svakodnevno pješačio i Metel Ožegović.