Dvorac Patačić-Rauch u Martijancu raskošno je zdanje koje je posjedovao omraženi hrvatski ban iz plemićke obitelji Rauch. Upoznajte veličanstvenu građevinu, koja po ljepoti pročelja zauzima istaknuto mjesto među klasicističkim dvorcima Hrvatskog zagorja, a čija je povijest ispunjena nasilnim borbama i velikaškim zabavama.
Dvorac Patačić-Rauch nalazi se u ludbreškome kraju, u zapadnom dijelu naselja Martijanec uz glavnu prometnicu Varaždin-Koprivnica. Već sa ceste plijeni pozornost prolaznika dojmljivim ulaznim pročeljem, a okružuje ga prostrani perivoj, zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture, u kojem su posađene brojne autohtone i egzotične vrste drveća. Ime dobiva prema obiteljima koje su mu dale najveći arhitektonski pečat, hrvatska plemićka obitelj Patačić i obitelj Rauch de Nyék, plemići njemačko-saskog podrijetla. Konačni klasicistički izgled poprima u 19. stoljeću kada obitelj Rauch preuređuje i dograđuje stariju baroknu građevinu koju su podigli Patačići. Dvorac je bio središte velikog vlastelinstva, plemićkog posjeda, čija povijest seže u daleki srednji vijek.
Plemićki posjed Martijanec prvi se put spominje još u 13. stoljeću. Burno srednjovjekovno razdoblje obilježila je opasnost od Turaka, pa se u Martijancu gradi utvrda okružena vodom (wasserburg). Ipak, Turci su uspjeli prodrijeti i opustošiti Martijanec, a njegovi su žitelji raseljeni. Međutim, tu nije bio kraj nedaćama. Martijanec je imao ulogu u borbama za kraljevsko prijestolje između Ivana Zapolje i Ferdinanda I. Habsburškog. Protiv pristaša Ferdinanda I. Habsburškog ratuje hrvatski ban Krsto I. Frankopan koji je kod opsade Varaždina smrtno ranjen, stoga ga njegova pratnja od tisuću ljudi odvozi u Martijanec gdje je preminuo 27. rujna 1527. godine.
Narednih stoljeća Martijanecem je vladalo više plemićkih obitelji od kojih su posebno značajni Mikulići. Hrvatski podban Tomo Mikulić u Martijancu gradi novi kaštel i razvija gospodarsku djelatnost. Imanje preuzimaju njegovi sinovi Ladislav i Aleksandar. Budući da je Ladislav uskoro umro, posjedom gospodari Aleksandar, ali ne zadugo. Naime, godine 1657. u Martijancu je izbio skandal zbog širenja glasina o Aleksandrovim nastranostima. On bježi u Bosnu, biva osuđen na smrt, a imanje mu je zaplijenjeno. Novi gospodar Martijanca postaje plemićka obitelj Gotal koja je po ženskoj lozi bila u srodstvu s Mikulićima. Posljednji pripadnik obitelji Gotal bio je barun Gabrijel koji je često nazivan razvratnim baroknim kavalirom. Gabrijel Gotal toliko je smion da od vlastite supruge Ane rođene Oršić uspijeva iznuditi dopuštenje da ima ljubavnicu Reginu Rauch, koju bogato dariva, ali nakon ženine smrti ne sklapa s njom brak.
Nakon Gotala imanje preuzimaju Patačići, jedna od najuglednijih hrvatskih plemićkih obitelji koja je imala više posjeda u Varaždinskoj županiji, primjerice dvorac u Krkancu i palaču u Varaždinu. Osim što su se brinuli o svojem imanju, Patačići su dali izgraditi novu župnu crkvu sv. Martina koja se do danas nalazi u Martijancu, a osnovali su i prvu pučku školu. Također su na svojem posjedu podigli manju plemićku kuriju, preteču današnjeg dvorca. Posljednji članovi ove moćne obitelji bili su grof Bartol i njegova supruga Eleonora, kći Katarine Patačić, poznate hrvatske pjesnikinje. Eleonora Patačić u to se vrijeme smatrala prvom damom visokog društva. Često je priređivala otmjene zabave na kojima je ugošćivala istaknute pripadnike plemstva. Godine 1817. nakon Patačića gospodarenje preuzimaju Rauchovi. Prema nekim navodima, zauzimanje vlastelinstva izvršeno je nasilno i silovito uz naoružane slobodnjake i kmetove Pavla Raucha. Ali, prema drugim izvorima, Rauchovi su već sredinom 18. stoljeća postupno uvedeni u taj posjed.
U vrijeme Rauchovih vlastelinstvo Martijanec dobiva prepoznatljiv izgled. Središnjim dijelom posjeda dominira klasicistički dvorac koji podiže Đuro Rauch, brat zloglasnog bana Levina Raucha. Svečani ulaz u posjed te pejzažno oblikovani perivoj, koji se protezao iza dvorca, doprinijeli su grandioznosti objekta. Glavno krilo dvorca s elegantnim sjevernim pročeljem naglašeno je ulaznim trijemom s jonskim stupovima. Prema dvorcu je vodila aleja smreka, a ispred južnog pročelja nalazio se polukružni cvjetnjak. Uz dvorac su smještene gospodarske zgrade (žitnica, kolnica (spremište za kola), konjušnica, ledenica), a u perivoju su posađena autohtona drveća i egzotične vrste poput duglazije, mamutovca i crnog oraha. Uz svu tu raskoš nije ni čudo što je hrvatski ban Pavao Rauch često prašio do svojeg dvorca u vlastitom automobilu, crvenom „beskobilu“. Ban Pavao Rauch, iako zbog političkog djelovanja ima negativnu sliku u hrvatskoj povijesti, na svojem imanju ostao je zapamćen po velikom ulaganju u gospodarstvo te organiziranju nenadmašnih velikaških zabava i rastrošnih lovova, primjerice na vlastelinstvu Martijanec u studenome 1908. godine ubijeno je 1069 životinja. U dvorcu su održane i svadbene svečanosti. Elizabeta Vučetić, posljednja vlasnica dvorca iz obitelji Rauch, u Martijancu se udala za Vuka Vučetića. Par je upravljao imanjem do kraja Drugog svjetskog rata kada je dvorac nacionaliziran te ima razne namjene. Danas je dvorac Patačić-Rauch zaštićen kao kulturno dobro, u privatnom je vlasništvu te čeka obnovu.