Stari grad Krapina, kulturni biser Hrvatskog zagorja, ponosno stoji iznad zagorskog središta. Od kolijevke svih Slavena do sijela „Crne kraljice“ starodrevna krapinska utvrda nepresušan je izvor narodnih priča i legendi, a njezin povijesni značaj stavlja ju na početno mjesto svakog obilaska Krapine.
Stari grad Krapina smješten je na strmoj uzvisini planine Strahinjčice ispod koje teče rijeka Krapinica. Glasovita utvrda nadvisuje povijesni grad Krapinu, središte Krapinsko-zagorske županije.
Uronjena u udolinu Krapinice i zaštićena šumovitim zagorskim bregima, Krapina, najveći grad Hrvatskog zagorja, ponosi se svojim bogatim kulturnim naslijeđem. U blizini Starog grada nalazi se svjetski poznato Hušnjakovo brdo, jedinstveno nalazište krapinskog pračovjeka starog 130 tisuća godina.
Slavnu krapinsku utvrdu posjedovali su hrvatski velikaši i kraljevi. Tu zasjeda Hrvatski sabor, umiru hrvatski banovi Ivan Korvin i Toma Erdödy, a vjenčanje ima obijesna „Crna kraljica“.
O jednom od najstarijih srednjovjekovnih utvrđenih gradova Hrvatske, Starom gradu Krapina, kruže brojne legende duboko utisnute u sjećanje naroda. Znameniti hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj, rodom iz Krapine, zapisao je da je upravo to mjesto kolijevka svih Slavena. U ovome kraju slavenska braća Čeh, Leh i Meh podigla su tri utvrde na tri brijega, Stari grad (Krapina), Novi grad (Psar) i Šabac. Braća su bila kraljevske krvi, a s njima je boravila njihova sestra Vilina. U to vrijeme Krapinom su vladali okrutni Rimljani. Kako bi oslobodili narod njihova jarma, braća su ih odlučila protjerati. Sagradili su viseći kožnati most između Krapine i Psara preko kojeg su se krišom sastajali. Ali, njihova sestra Vilina opojena ljubavlju prema naočitom rimskom zapovjedniku, otkrila je tajni dogovor svoje braće. Kada su braća saznala za izdaju, okomiše se na Vilinu koja je utočište potražila kod Vila u Ljubinoj ili Vulinoj jami. Tamo je rodila dijete. Braća su ju ipak uhvatila i uzidala u toranj Starog grada Krapine, a njezino lijepo dijete divlji je vol odnio u mjesto koje se po njemu naziva Liepa glava – Lepoglava. Braća Čeh, Leh i Meh naposljetku su napustila Krapinu te osnovala Češku, Poljsku i Rusiju. Ako je vjerovati predaji, temelji Starog grada Krapine sazdani su u vrijeme hrvatskih narodnih vladara kada ga gradi jedno krapinsko pleme.
Ime Krapina prvi se put spominje nekoliko stoljeća kasnije, krajem 1193. godine. Najstariji vlasnici krapinske utvrde bili su hrvatsko-ugarski kraljevi Arpadovići. U utvrdi je boravio znameniti kralj Bela IV., jedan od najvećih vladara iz dinastije Arpadovića, poznat po dodjeli Zlatne bule zagrebačkom Gradecu kojom ga proglašava slobodnim kraljevskim gradom. Takvu je povlasticu Krapina dobila 1347. godine, a izdao ju je kralj Ljudevit I. Anžuvinac, tadašnji gospodar krapinske utvrde.
Srednjovjekovna krapinska utvrda nalazi se na strateški važnom položaju, na brdovitom mjestu pogodnom za obranu. Građena je na različitim visinama brijega (gornja i donja utvrda). Na najvišem dijelu nalazi se najstariji dio s ulaznom kulom i zidinama. Ispod te jezgre su izgrađeni rezidencijalni objekti (palas), gospodarske zgrade i dvorska kapela Svetog Trojstva. Utvrda je pružala sigurnost i lagodan život hrvatskim velikašima.
Kad je Ljudevit I. Anžuvinac preminuo, Krapinu je naslijedio hrvatsko-ugarski kralj Žigmund Luksemburški. Godine 1405. Žigmund se u Krapini vjenčao s Barbarom Celjskom koja je u narodu poznata pod zloglasnim imenom „Crna kraljica“. Prema pričanju, na njihovom vjenčanju bilo je prisutno više od četiristo kraljeva i prinčeva iz raznih europskih zemalja. O zlosretnoj ljepotici i umješnoj gospodarici Barbari Celjskoj prenose se brojne narodne priče. Navodno je imala više ljubavnika, a kad je zadovoljila žudnju za njima, bacila ih je s najviše kule svoje utvrde. Hodala je zaogrnuta crninom, a društvo joj je pravio crni gavran koji je na njezinu zapovijed kandžama nasrnuo na svakoga tko bi joj se zamjerio. Priča se da se bavila crnom magijom, a neki ju povezuju s legendarnim grofom Drakulom. Boravila je na Kalniku i Medvedgradu koji predaje vragu da spasi blago od Turaka. Nakon smrti pretvorila se u zmijsku kraljicu koja svoje blago čuva u zagrebačkim tunelima. Njezin je otac bio grof Herman II. Celjski kojemu je Žigmund Luksemburški darovao Krapinu za njegove vojne zasluge, pa tako Celjski postaju grofovi Zagorski. Herman II. Celjski negativna je ličnost iz tragične ljubavne priče njegovog sina Fridrika i Veronike Desiničke utkane u dvor Veliki Tabor. Kako bi mogao biti s Veronikom, Fridrik je u Krapini umorio svoju suprugu Elizabetu Frankopan.
Nakon omraženih Celjskih Krapina mijenja vlasnike među kojima se istaknuo Ivan (Ivaniš) Korvin, nezakoniti sin kralja Matije Korvina. Hrvatski ban Ivan Korvin preminuo je u Krapini, a grobnica mu se nalazi u župnoj crkvi u Lepoglavi. Nekoliko mjeseci nakon njegove smrti u Krapini umire njegov sin Kristofor te biva sahranjen uz svojeg oca. Beatrica Frankopan, udovica Ivana Korvina, preudala se za kneza Jurja Brandenburškog koji zbog rasipništva prodaje Krapinu kojom prvo gospodare Imbrekovići, zatim Keglevići i potom Draškovići. U vrijeme bana Ivana Draškovića u Krapini pet puta zasjeda Hrvatski sabor na kojem se ponajprije raspravlja o obrani države. U Krapini se puno umiralo. Tu je svoje posljednje dane doživio hrvatski ban Toma Erdödy, slavodobitnik protiv Turaka u bitci kod Siska 1593. godine. Posljednji vlasnici krapinske utvrde bili su članovi obitelji Lichtenberg i Ottenfels. Palas, preostalu sačuvanu zgradu slavne utvrde, barun Franjo Ottenfels 1919. godine prodaje općini Krapina.
Danas je utvrda obnovljena i revitalizirana te zaštićena kao kulturno dobro. Smještena je u mirnoći prirode i dostupna laganom šetnjom uz rijeku Krapinicu kroz gradsko središte oblikovano šarmantnim uličicama i šarenim kućama. Njezino arheološko blago nalazi se u Galeriji grada Krapine te svjedoči o visokoj kvaliteti života u utvrdi. O krapinskom Starom gradu brine se Pučko otvoreno učilište Krapina koje planira u palasu otvoriti Muzej Crne kraljice posvećen Barbari Celjskoj i bogatoj krapinskoj povijesti. Stari grad Krapinu i brdo Josipovac te „Park skulptura Forma Prima u šumi Josipovac“ povezat će pješački most po uzoru na onaj koji su sagradili Čeh, Leh i Meh, čime se Krapina vraća svojim korijenima.