Neogotički dvorac Feštetić, ukras ljupkog međimurskog naselja Pribislavca, svojom ljepotom u sjećanje doziva prohujala, romantična vremena. Njegov raskošni šiljasti toranj, koji nadvisuje malene seoske kuće, mami na razgledavanje svakog kutka ovog upečatljivog povijesnog zdanja.
U središtu međimurskog mjestašca Pribislavca, udaljenog desetak minuta vožnje od Čakovca, smjestio se neogotički dvorac grofova Feštetić. Dvorac se u narodu još naziva kaštel, pa tako i ulica u kojoj se nalazi nosi njegovo ime, Kaštelska ulica.
Dvorac je izgrađen u 19. stoljeću, a njegovu povijest oblikovale su grofovske obitelji Zrinski, Althan i Feštetić. Pohodio ga je kralj Franjo Josip I., a u vrijeme grofa Eugena Feštetića zidinama dvorca odjekivala je romska glazba. Skladno plemićko zdanje pretrpjelo je pljačku i palež. Po završetku Drugog svjetskog rata u njemu se odvijala nastava, što ga je pretvorilo u svojevrsni Hogwarts u Hrvatskoj.
Arhitektonski detalji izvedeni u kamenu otkivaju se na svakom uglu ove građevine, a atraktivni sadržaji, koji se pripremaju u sklopu obnove dvorca, moći će svojom privlačnošću parirati njegovoj romantičnoj vanjštini.
Naselje Pribislavec na značenju dobiva nakon propasti Zrinsko-frankopanske urote te pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Grofovima Zrinski, koji su tada gospodarili Međimurjem, zaplijenjena su imanja. Zrinski više nisu imali vlasništvo nad Starim gradom Čakovcem, stoga Marija Sofija, udovica Nikole VII. Zrinskog Čakovečkog, sa svojim sinom Adamom seli u Pribislavec. Imovina Zrinskih je opljačkana, a ono što je ostalo od dragocjenosti, među njima i velika knjižnica Zrinskih (Bibliotheca Zriniana), prenesene su u Pribislavec, novo sjedište obitelji.
Zrinski su u Pribislavcu uredili imanje. Početkom 18. stoljeća u mjestu je postojao dvorac s ukupno jedanaest prostorija, kapelom i pomoćnim zgradama. Oko dvorca su se nalazili vrtovi, a prostrano dvorište bilo je okruženo zidom. Ipak, Zrinski se u Pribislavcu nisu dugo zadržali. Po odlasku udovice Adama Zrinskog u Moravsku, Međimurjem gospodare grofovi Althan, koji su ujedno bili vlasnici Starog grada Čakovca. Althani obnavljaju pribislavečki dvorac te upravljaju velikim imanjem.
Nakon Althana, gospodar Pribislavca postaje turopoljska plemićka obitelj Feštetić. Grof Juraj Feštetić na imanju gradi novo zdanje, obiteljski dvorac u neogotičkom stilu koji je ostao sačuvan do današnjih dana. Prema predaji, manji dvorac iz doba Zrinskih i dalje se nalazio na posjedu te su u njemu stanovale sluge grofova, ali on je ubrzo zaboravljen.
Novi, veliki dvorac Feštetić građen između 1850. i 1870. godine, jednokatna je građevina asimetričnog tlocrta koja na bočnom dijelu ima prigrađenu visoku i usku neogotičku kulu (toranj) na kojoj se ističu četiri ugaona tornjića. Raskošan dvorac načinjen je od klesanog kamena, a njegovo visoko krovište, istaknuti ulazni dio te mnogobrojni arhitektonski elementi poput vijenaca, dovratnika, erkera te uklesanih grbova obitelji Feštetić, čine ga posebno privlačnim. U blizini dvorca nalazile su se gospodarske zgrade, vrtovi i perivoj s vodoskokom te uređenim ulazom u imanje.
Feštetići su osobito cijenili umjetnost te su svoj dvorac pomno uredili stilskim pokućstvom, umjetničkim djelima, slikama i goblenima. Na svojem imanju često su priređivali lovove te primali ugledne goste, pa je tako grofove pohodio znameniti austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Franjo Josip I.
Tijekom velikih ratova dvorac je doživio tešku sudbinu. Krajem Prvog svjetskog rata u pljački su otuđene pojedine umjetničke slike, namještaj i vrijedni gobleni. U to je vrijeme imanjem upravljao grof Eugen Feštetić za kojeg u narodu kruže razne priče. Neki su ga smatrali čudakom i okorjelim neženjom koji je sate i sate provodio u šumama promatrajući tisućgodišnja hrastova stabla. Drugi pak navode da je jedini užitak pronalazio u društvu Roma s kojima se čamcem vozio od Dravskog mosta kod Varaždina do Preloga. S njima se šalio, smijao i davao im novce. Također je volio slušati romsku glazbu te je svirače pozivao u svoj otmjeni dvorac. Iz toga se rodila legenda da je sam Eugen Feštetić romskog podrijetla. Naime, prema pričanju, njegova je majka rodila djevojčicu, a budući da je njegov otac silno htio sina, zamijenila je svoje dijete s dječačićem jedne Ciganke.
Grof Feštetić naposljetku nije uspio sačuvati svoje imanje. Godine 1923. prodaje dvorac koji potom služi u razne svrhe. Tu su bili smješteni državni službenici, viši časnici iz čakovečkog garnizona, a korišten je kao dom za ratnu siročad i djecu izbjeglica. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dvorac je zapaljen u povlačenju jugoslavenske vojske. Zdanje je gorilo desetak dana te su od dvorca ostali samo zidovi. Nakon Drugog svjetskog rata koristi ga škola. Za školske potrebe dvorac je obnovljen i više puta preuređivan. Osnovna je škola u dvorcu djelovala pune 74 godine.
Danas je dvorac Feštetić u vlasništvu Međimurske županije. Namjera je obnoviti ga u kulturne, edukativne i turističke svrhe uz uređenje heritage hotela, kulinarske akademije, kongresnih dvorana, vidikovca i engleskog vrta.