No, moglo bi biti da su vinogradi zaslužni i za status slobodnog kraljevskog grada, koji je Varaždinu dodijelio kralj Andrija II. 1209. godine.
Srećko Ljubljanović u radu – Vinogradarstvo grada Varaždina u srednjem vijeku, piše kako «prve varaždinske vinograde treba tražiti u Knegincu, odnosno na Varaždinbregu», i to prije nego je Varaždin dobio povelju slobodnog kraljevskog grada. Varaždinci su očito nekim poslom odlazili u Kneginec, gdje je 1203. i 1204. godine bio zatočen kralj Andrija, kojeg su «dvorili i gostili» i time mu «znatno ublažiše tamnovanje».
No, kakvog su to posla Varaždinci imali u Knegincu? Oranice, pašnjake i šume imali su u neposrednoj blizini grada, pa se nameće zaključak da su u Kneginec odlazili obrađivati vinograde, i s budućim kraljem uspostavili prisni odnos.
Da se Varaždincima oduži za gostoljubivost koju su mu iskazali tijekom tamnovanja u kneginečkoj kuli Andrija II. Varaždin podigne na čast «slobodnog i kraljevskog grada».
Potvrdu da su Varaždinci odranije imali vinograde na tom području nalazimo i u Andrijinoj povelji, kojom se određuje da su «dužni županu svoga grada na blagdan svetog Martina od svake kuće platiti 12 denara», te prigodom njegovog postavljenja dati «20 mjerova vina, 100 hljebova kruha i jednoga vola».
Kralj sasvim sigurno ne bi odredio obvezu od «20 mjerova» vina, što bi, prema tadašnjim vinskim mjerama, moglo doseći gotovo tisuću litara vina, da nisu imali značajne površine pod vinogradima. Iz toga se može zaključiti da je vinogradarstvo bilo jedan od najvažnijih, ako ne i glavni izvor prihoda Varaždinaca u 12. stoljeću.
Izgleda tako da su upravo vinogradi najzaslužniji što je Varaždin postao slobodni kraljevski grad već početkom 13. stoljeća.